Omladinski centar Vlasenica je moderan i tehnički dobro opremljen objekat koji se nalazi u Domu kulture u centru grada, aktivno je počeo sa radom 2005. godine Trenutno posjedujemo 12 računara sa pratećom opremom, 2 video projektora, sto za tenis, namještaj za konferencije, scensku rasvjetu i mobilno ozvučnjenje. Dnevno kroz centar prođe preko 200 mladih koji koriste računare, igraju stoni tenis ili šah, kucaju seminarske radove ili jednostavno se druže. On predstavlja jedino mjesto u gradu gdje mladi bez obzira na pol, uzrast i vjersku pripadnost mogu kvalitetno i korisno trošiti slobodno vrijeme. U sastavu omladinskog centra posluje i ljetnja bašta gdje sezonski zapošljavamo dva omladinca koja preko raspusta mogu zaraditi solidan džeparac. Već četvrtu godinu postižemo finansijsku samoodrživost centra, gdje naplaćujući usluge  uspjevamo pokriti sve režijske troškove, isplatiti plate za tri radnika koji su prijavljeni i plaćamo im doprinose za penziono i zdravstveno osiguranje.  Mislim da smo jedan od rijetkih omladinskih centara u BiH koji je uveo fiskalnu kasu i zakonski regulisao svoje poslovanje. Usluge koje pružamo: (usluge korištenja računara – 1KM, internet – 1KM, štampanje – 0,2 KM, kopiranje – 0,15KM, kucanje seminarskih radova 1KM/str, stoni tenis 2KM/sat i dr. Dosta pažnje posvećujemo neformalnoj edukaciji gdje mlade učimo kako pisati projekte, kako organizovati i voditi okrugle stolove, šta je to omladinska politika, raznim vještinama lobiranja i slično, a sve u cilju njihovog omladinskog angažmana, kako bi postali odgovorni građani lokalne i šire zajednice.
 
Reci nam, kako si ti «uplivao u te vode». Da li si se jednog jutra probudio i rekao sebi: «Gorane od danas se počinješ baviti mladim ljudima», ili to ima mnogo drugačiji tok?

2003. godine postao sam član odreda izviđača «Javor» koji je imao opemljenu kancelariju, nekoliko računara i jako dosta aktivnosti gdje sam se ja povremeno uključivao, tj nisam bio previše aktivan. Odlaskom tadašnjeg predsjednika odreda iz Vlasenice omladinski aktivizam je je potpuno nestao a oprema je završila kod članova uz potpisani revers. Nedostatak mjesta gdje se mladi mogu okupljati, dosadna svakodnevnica u kafićima, kladionicama i na ulici bukvalno me natjerala da smognem snagu i zajedno sa dva stara člana pokrenem odred izviđača koji smo preregistrovali u omladinsku organizaciju. Nekoliko mjeseci kao kancelariju smo koristili moju sobu (nismo imali sredstva da plaćamo prostor) u kući gdje smo planirali kako i na koji način možemo nešto promijeniti, okupiti mlade pod jedan krov i zajedničkim snagama boriti se za bolju budućnost. Tada u naš gradi dolazi njemačka vladina organizacija GTZ gdje je nakon radionica izabrano 8 mladih među kojima sam bio i ja, na jednogodišnju obuku pod nazivom «Participacija i edukacija mladih u regionu Srebrenice». Jednu od najvećih zasluga za naš uspjeh u omladinskom radu pored GTZ-a zasigurno nosi OIA i program ŠOP – škola omladinske politike koju sam uspiješno završio, i sva stečena znanja primjenjivao konkretno u praksi. U okviru programa držao sam dosta radionica Aktivni mladi u našoj regiji, realizovao više mini projekata i aktivno učestvovao u više kampanja. Zahvaljujući stečenom znanju na raznim seminarima u organizaciji CARE-a, UNDP-a, OSCE-a, kvalitetnom i napornom radu, odricanjem od mnogih stvari, prenošenjem stečenog znanja na druge, zajedničkim angažmanom sa drugim mladim ljudima danas Vlasenica ima jako uspiješan Omladinski centar koji zapošljava tri mlade osobe, usvojenu Strategiju za mlade koja se uspiješno realizuje, budžet za mlade koji je ove godine povećan za 5000 KM i iznosi 17000 KM na insistiranje sadašnjeg Načelnika koji je u vrijeme izrade strategije bio direktor javne ustanove kao i član radne grupe. Komisiju za mlade koja je oformljena na naše insistiranje 2006 godine čine 5 mladih osoba, referent za mlade je jako aktivan i trenutno se nalazi na edukaciji u Njemačkoj, u gradu posjedujemo tri oglasne table preko kojih obavještavamo mlade, u saradnji sa njemačkom organizacijom Alte Šule gradimo omladinski hostel u selu pored Vlasenice gdje ćemo preko ljeta ugostiti mlade iz Letonije i Njemačke.
 
Biti predsjednik ovakvog centra sa sobom, naravno, nosi mnoštvo odricanja i obaveza. Kakve su tvoje obaveze, i da li je ponekad naporno biti na takvoj funkciji?

Danas je situacija malo drugačija, budući da ja radim u školi kao profesor slobodno vrijeme provodim u Omladinskom centru. Da bi se upspiješno vodio omladinski centar potrebno je dosta vremena provoditi u njemu osmišljavajući i kreirajući razne programe, tako da funkciju menadžera centra obavlja predsjednik Omladinskog savjeta Vlasenica a ja sam angažovan kao koordinator na projektima koje centar realizuje. Takođe obavljam funkciju profesora-koordinatora za rad sa Savjetom učenika tako da konstantno regrutujem nove mlade snage usmjeravajući ih na pravi put aktivnog omladinca. Biti menadžer centra iziskuje jako dosta vremena, znanja, vještina, dešavalo se i da po 3-4 sata čekamo na zakazani sastanak pa su nas opet vraćali da sutra dođemo ali mi nismo nikada odustajali. Konkretno kada smo pisali molbu da el.energiju plaćamo po cijeni domaćinstva, 5 dana smo dolazili na razgovor ali nismo uspijeli da se sastanemo sa osobom odgovornom za naše pitanje, čekali smo i po nekoliko sati da nas primi ali bezuspiješno. Kada smo došli 6 dan čekalo nas je odobrenje za našu molbu.
Da bi se poštovao zakon i obaveze koje proizilaze iz njega konstantno morate čitati službene glasnike, biti upoznati sa obračunavanjem plata, plaćanjem poreza i svakom promjenom vezano za to, redovno održavati kontakte sa lokalnim vastima i drugim subjektima u gradu, voditi računa o redovnom plaćanju obaveza, konstantno pratiti oglase i pozive za projekte kako bi aplicirali i obezbijedili sredstva za planirane aktivnosti. Nakon toga slijedi realizacija projekata, vođenje evidencije o realizaciji, pisanje izvještaja i sl. Nekada smo provodili i po 10 sati neprekidno radeći u centru ali sav trud se ipak na kraju isplatio. Voditi omladinski centar iziskuje velike napore i odricanja, dosta kvalitetnog rada ali na kraju kada vidite postignute rezultate dobijete moral da i dalje napredujete, da zaboravite da ste gladni, da treba da idete u krevet spavati, da treba rano ustajati, samo na ovaj način možete postići vrhunske rezultate. Naravno jedan od najbitnijih faktora je da imate tim koji besprijekorno funkcioniše, gdje se znaju zaduženja ko i šta radi, gdje postoji konstantna komunikacija i razumjevanje.
 
Da li ti kao omladinski lider često nailaziš na otpore, na nerazumijevanje vlasti- konkretno, ali i drugih ljudi?

U početku omladinskog angažmana bilo je teško, kao i za većinu nevladinih organizacija i mladih koji hoće nešto da promijene nabolje i da se bore za svoja prava. Kružile su razne priče, kako smo smo špijuni, kako krademo novac, zašto samo mi idemo na seminare i slično. Bilo je teško naći i zajednički jezik sa lokalnim vlastima jer 2003 nismo imali prostorije besplatno ustupljene, nije bilo komisije niti budžeta za mlade. Vremenom vrijednim i poštenim radom, primjenom stečenih znanja sa raznih edukacija postali smo prepoznatljiv faktor u gradu gdje mnoge javne institucije imaju partnera u nama i često organizujemo zajedničke aktivnosti. Kao posledicu kvalitetnog rada danas uopšte ne moramo da se najavljujemo kada idemo u posjetu kod Načelnika opštine, često telefonom završavamo mnoge probleme jer smo stvorili međusobno povjerenje, budžet za mlade se u potpunosti realizuje. Imamo jako dobru saradnju sa privrednim subjektima gdje smo organizovali zajedničke aktivnosti od kojih smo imali obostranu korist. U našem slučaju danas gdje god da zastupamo Omladinski centar svi nas gledaju sa poštovanjem kao ozbiljne i uspiješne mlade koji zaista rade kvalitetno na poboljšanju položaja mladih.
 
Ti si mlad čovjek, a ipak iza sebe imaš mnogo nanizanih uspjeha, iskustava i sl. Šta jednom mladom čovjeku treba da bi dospio na poziciju kao što je tvoja?

Potrebno je da istinski vjerujete u ono što radite, da budete uporni i da se ne pokolebate poslije eventualnog neuspjeha nego još jače zapnete da radite. Često se dešavalo da poslije ovakvih situacija razmišljam zašto mi je ovo trebalo, čemu sav rad i trud ali iskrena želja da nešto korisno uradim na poboljšanju položaja mladih ipak je na kraju preovladala. Potrebno je dosta rada i truda, odlazaka na seminare, čitanja literature, realizacije projekata i volonterskog duha koji će od vas stvoriti odgovrnu osobu kako lokalne tako i šire zajednice.
 
Svjestan si činjenice da je situacija u našoj zemlji krajnje nepovoljna za razvoj mladinske politike. Smatraš li da mladi imaju određene resurse i infrastrukturu koji im omogućavaju realizaciju određenih aktivnosti?

Omladinska politika je strategija koju kreira država za mlade u saradnji sa njima a u cilju poboljšanja opšteg položaja. U skladu sa ovim vlast kreira određene zakone kojima će se regulisati prava mladih. Nije dovoljno samo usvojiti zakon nego ga i primjenjivati u praksi. Naime prijemom u određene evropske institucije i potpisivanjem određenih dokumenata kao što su Bijela knjiga i evropska povelja o učešću mladih na lokalnom i regionalnom nivou, država se obavezala da će obezbijediti infrastrukturu i sredstva za rad mladih. Mladi ipak nisu dovoljno informisani o ovome, kako i na koji način mogu ostvariti svoja prava. Radionica «Aktivni mladi» upravo govori o ovom problemu i potrebno bi bilo da svaka mlada osoba prisusutvuje njoj kako bi se više informisala o svojim pravima.
Kreiranje omladinske politike je proces koji ima svoj tok i potrebno je dosta vremena da se kvalitetno realizuje. U nekim opštinama realizacija usvojene omladinske politike odvija se besprijekorno, u nekim malo lošije a negdje uopšte i ne postoji. Potrebno je prenositi primjere dobre prakse, umrežavati se sa drugim organizacijama i razmjenjivati iskustva. Lokalne vlasti bi u svakom slučaju trebalo da obezbijede infrastrukturu i sredstva za rad mladih, sa druge strane mladi bi trebali da se pokažu kao aktivni i ozbiljni kako bi opravdali ukazano povjerenje. Osnov za bilo kakav omladinski rad je besprijekorna saradnja sa lokalnim vlastima.
 
Koliko zapravo ti kao omladinski lider, možeš učiniti da se poboljša aktivizam mladih, kao i saradnja između lokalnih vlasti i mladih?

Lično dosta vremena provodim u radima sa mladima, kako u školi tako i van nje. Često organizujemo radionice na kojima prenosim lično iskustvo, zajedno sa učenicima kreiram mini projekte koje šaljemo prema resornom ministarstvu i lokalnim vlastima, organizujemo zabavne aktivnosti za mlade i druge akcije gdje pokušavamo da uključimo što veći broj učenika. Organizovanjem okruglih stolova i Dana otvorenih vrata pružamo šansu mladima da direktno sa lokalnim vlastima razgovaraju o svojim probleimam, iznesu prijedloge za njihovo rješavanje i na kraju zajednički učestvuju na njihovom rješavanju.
 
Šta bi poručio mladim ljudima u BiH, kao podstrek da se više angažuju u politička i društvena zbivanja?

Postoje tri načina da se utiče na promjene, izlaskom na izbore i glasanjem, preko nevladinih organizacija ili aktivnim učešćem u političkim partijama. Na mladima ostaje izbor kako i na koji način će ostvariti promjene i uticati na poboljšanje svog položaja. Odlazak u inostranstvo iz svoje zemlje po meni predstavlja poraz, da bi BiH krenula ka evropskom putu potrebno je što više mladih, obrazovanih i aktivnih kadrova koji će bez obzira na vjersku i političku pripadnost aktivno učestvovati u radu političkih partija i boriti se za svoj glas, koji neće ustuknuti pred starijim istrošenim političarima kojima je samo fotelja bitna. Mladi svojom upornošću, ambicioznošću i kreativnosti treba da dokažu da imaju potencijal, snagu i znanje i da neprekidnim radom postanu aktivni i odgovorni građani lokalne i šire zajednice. Potrebno je da se veći broj mladih aktivno uključi u rad političkih partija i zastupaju stavove i interese mladih jer je to jedan od najboljih načina da se utiče na promjene.